Danas (28.6.2014.) je u Splitu sahranjen velikan hrvatskog GSS-a i veliki prijatelj svih spašavatelja u BiH prof.dr.Hrvoje Dujmić, instruktor GSS-a za vodjenje potraga.
Hvala ti Hrvoje za sve što si učinio za HGSS Mostar i za sve ostale stanice u hercegovačkoj regiji!
Uvijek ćemo pamtiti tvoju nesebičnost, analitičnost, upornost i znanje koje si nam prenosio, tvoj veliki um koji nam je nudio rješenja u naizgled nerješivim situacijama.
Koliko si samo puta došao u naše krajeve da posiješ sjeme znanja, da nam posvijetliš put i otkriješ nam najnovija i najveća dostignića iz svijete potrage i spašavanja. Nije ti ništa bilo teško učiniti za nas, pratio si naš razvoj, utjecao na njega i to snažno i presudno. Nosiš najveći dio zasluga što je HGSS postao respektabilna snaga u našem kraju jer smo od tebe naučili toliko mnogo o potragama za nestalima i o tome kako se treba tražiti i spašavati.
Svojim si vlastitim primjerom nebrojeno puta pokazao kako pristupiti složenim problemima, kako ih riješiti, kako se integriraju znanost, matematika, iskustvo, intuicija i računalstvo u praksi traženja i spašavanja u GSS-u.
I sada kad te nema još ćeš dugo biti uz nas jer te nosimo u sebi unutra, gdje si se ugradio u naša srca i um.
Još ćeš dugo biti svjetionik na našem putu da nam osvjetliš naše neizvjesnosti. Kako danas reče Frane – dovoljno je sjetiti se i upitati se kad se nađeš u nedoumici –„što bi sada Hrvoje uradio da je na mom mjestu?“, i naći ćeš pravi odgovor.
Otišao si prebrzo i prerano da bi nam bilo imalo prihvatljivo. Zatekao si nas, zabolio nas je tvoj odlazak i zapravo još ne vjerujemo da je sve ovo istina.
Nitko nije mogao ni slutiti da je predavanje koje si nam održao u Paklenici tvoje zadnje predavanje. Pamtimo da si se tečajcima predstavio riječima:
„ Ja sam Hrvoje Dujmić, živim za GSS , u slobodno vrijeme predajem na fakultetu“.
Zvučalo je simpatično i svi smo se nasmijali.
Tek sada u novom svijetlu otkrivamo da si nam poslao poruku.
Ne možemo ti uzvratiti svu ovu ljubav i znanje koje si nam upućivao, ali možemo pamtiti tebe i tvoje djelo i pokušavati sljediti tvoju ideju. I još ćemo dugo u tvojim predavanjima i riječima koje smo razmjenjivali uz čašicu otkrivati poruke, jer je tvoja misaonost bila slojevita,duboka i protkana iskustvom – prebogata.
Nikoga tko te poznavao nisi ostavljao ravnodušnim, a bio si tako tih i skroman.
Naklonošću i ljubavlju koje si isijavao prema nama svima si nam stvorio obavezu da se ugledamo i slijedimo te i da pokušamo drugima prenijeti ono što si ti pružio nama.
Preostaje nam jedino da svu tugu i bol koju osjećamo pokušamo pretočiti u radost i ponos što smo te poznavali, prijateljevali s tobom i učili od tebe.
Sve tvoje misli i riječi su bile velike i duboke, tvoja stručna, a pogotovu emotivna inteligencija je tako snažna i dojmljiva, sretni smo što smo te poznavali i bili dijelom tvoga života.
Neka ti je laka zemlja naš dragi prijatelju.