U dane 28.-29. travnja 2012. obavljena je obuka i licenciranje potražnih pasa Hrvatske Gorske Službe Spašavanja na Velebitu.
Ispit potražnih pasa je obavljen na Baškim Oštrijama. Uz licenciranje pasa obavljena je i redovita obuka mladih potražnih pasa u kojoj su sudjelovala dva potražna tima Hercegovačke Gorske Službe Spašavanja, Vedran Dujmović i Zdenko Marić. Pored domaćeg tima instruktora za obuku pasa, gostovao je i tim instruktora iz Slovenije, tako da je program obuke obilovao novim detaljima i iskustvima u traženju nestalih u ruševinama, savladavanju vodenih prepreka i drugim elementima neophodnim za kvalitetnu obuku potražnih pasa.
Praksa je pokazala u svjetskim okvirima da je značaj potražnih pasa nemjerljiv u efikasnom nalaženju nestalih-izgubljanih i zatrpanih osoba usljed prirodnih katastrofa. Naime, jedan dobro obučeni pas može da zamjeni nekada i do stotinu ljudi u potrazi po površini terena koji je sposoban obraditi u isto vrijeme, a pored toga, pas to radi kvalitetnije, jer se služi njuhom, što gotovo isključuje mogućnost da prođe pored nestalog neprimjećeno ako se recimo radi o osobi bez svijesti ili mrtvoj osobi.
Na području BiH, jedina Federalna uprava specijalne policije posjeduje obučene potražne pse, dok u redovima spasilačkih službi iz organizacija GSS-a, niko sem HGSS nema pse za potragu.
Sve više slučajeva nestanka osoba u našoj zemlji podiže svijest o potrebi za postojanjem što većeg broja potražnih pasa. Dugotrajna i mukotrpna obuka, složena problematika nabavke, obuke i održavanja zdravih i kvalitetnih pasa, ovaj posao čini vrlo skupim, pa je to možda i osnovni razlog zbog čega je ovaj vid spašavanja nerazvijen kod nas.
Veliki broj pasa koji krenu u obuku biva eliminiran na licenciranju ili tijekom obuke, gdje se i od psa i njegovog vodiča traži hrabrost, zdravlje i znanje. Pas i njegov vodič skupa čine jedan potražni tim i njih dvojica moraju da žive zajedno, da prolaze krize skupa i da imaju beskonačno povjerenje jedan u drugog.
Na neki način je lakše obučavati ljude za spašavanje nego pse,jer ne postoji univerzalan šablon za obuku,i psi kao i ljudi imaju svoje karakterne crte koje je teško izučavati,obzirom na nedostatak obostrane verbalne komunikacije,a mogu bitno uticati na ponašanje psa u potrazi. Zato je ponašanje psa ,njegov ˝govor tijela˝od presudnog značaja za vodiča. Često i najmanja pogreška u obuci psa zna˝ unazaditi˝ psa i na duži vremenski period prolongirati njegovu uspješnu ubuku. U ovoj se djelatnosti definitivno potvrđuje stara izreka da je
pas čovjekov najbolji prijatelj.
Volonterska satisfakcija i najveća nagrada spašavatelju nakon višegodišnjeg truda i ulaganja u psa,jeste kad njegov pas spasi neku osobu.
HGSS je na vrijeme prepoznao potrebu i kreće ozbiljno u pravcu formiranja potražnih timova za rad sa psima tragačima.
autor:Zdenko Marić
